- Uvodni dio
Važećim Zakonom o strancima[1] propisane su odredbe za ulazak državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, vize, odredbe vezane za rad, reguliranje privremenog boravka državljana trećih zemalja (u svrhu spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja, studiranja, istraživanja, humanitarnih razloga, životnog partnerstva, rada, rada upućenih radnika, boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, boravka u druge svrhe boravka, digitalnih nomada, autonomnog boravka) te reguliranje stalnog boravka i dugotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj.
Iako je Direktiva Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage (SL L 155, 18.6.2009.) prenesena u važeći zakon, u međuvremenu je donesena nova Direktivu koja uređuje reguliranje statusa visokokvalificiranih državljana trećih zemalja, odnosno zapošljavanje visokokvalificiranog radnika u svrhu izdavanja „plave karte EU-a“, čime su članica i druga država članica vezano za mobilnost te regulirane i neregulirane profesije.
Prenošenjem nove Direktive (EU) 2021/1883 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2021. o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja visokokvalificiranih radnika stavlja se izvan snage Direktive Vijeća 2009/50/EZ[2].
- Novi rok trajanja plave karte EU
Izmjenama Zakonom o strancima su obuhvaćene sve osobe koje nisu državljani EU-a, Lihtenštajna, Norveške, Islanda i Švicarske te imaju državljanstvo treće zemlje ili su pak bez državljanstva. Isto tako produžuje se trajanje plave karte EU-a koja će vrijediti 48 mjeseci umjesto sadašnjih 24 mjeseca i moći će se odobriti i onima koji nemaju u informacijsko-tehnološkom sektoru odgovarajuću kvalifikaciju već svoje vještine dokazuju iskustvom, a to će procjenjivati posebno povjerenstvo koje će imenovati ministar nadležan za rad.
Na taj način će se osigurati da strani radnici budu kvalificirani za poslove u zanimanjima za kojima im je izdana dozvola za boravak i rad, čime se osigurava dugoročna održivost sustava zapošljavanja, zadržavanje onih radnika koji su potrebni Hrvatskoj, te njezinom gospodarskom razvoju.
Nadalje, izmjenama se omogućava duže razdoblje boravka digitalnim nomadima do 18 mjeseci umjesto sadašnjih 12 mjeseci, te privlačenju hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka, članova njihovih obitelji koji su dosad svoj boravak regulirali kao i drugi stranci koji su zapravo bili izjednačeni u tom smislu sa…
