Trebala bih mišljenje za sljedeći slučaj:
Radnik je zaposlen u našem d.o.o. u Hrvatskoj i dobio je novu poziciju - Globalni tehnički rukovoditelj.
Radnik ostaje zaposlen u Hrvatskoj jer se većina posla obavlja remote, ali bi do 120 dana godišnje trebao periodično putovati u Basel (Švicarska), u sjedište naše tvrtke (osnivač d.o.o.-a u Hrvatskoj). Ne postoje točni datumi putovanja, već po potrebi. Radnik će po potrebi službeno putovati i u druge zemlje unutar i izvan EU. Kolege u Baselu bi pokrenule proceduru za radnu dozvolu na 120 dana, sukladno njihovom Zakonu.
Molim vas da nam pojasnite, u ovom slučaju, trebamo li napraviti izaslanje radnika na rad u EU/EGP ili da se svako putovanje tretira kao službeno putovanje uz isplatu svih naknada?
S obzirom na narav posla koji dotični radnik obavlja, njegovu periodičnost, nepredvidive datume odlaska i povratka iz inozemstva, relativno kratko razdoblje rada u inozemstvu (kraće od pola godine koji se u poreznim propisima uzima za stanovitu granicu radi određivanja rezidentnosti) te s obzirom da je riječ o radnom odnosu s poslodavcem koji ima sjedište u Republici Hrvatskoj, smatramo da nije potrebno provoditi proceduru upućivanja radnika na rad u inozemstvo, nego je dovoljno tretirati takve njegove odlaske na rad…